Parazitizam
Ovo je pojava poznata jos od najdavnijih zivotnih formi. Parazit zivi na racun domacina i iskoriscava ga do mere kada ovaj vise nemoze da opstane i na kraju umire. Parazit nema svesnu nameru da zivi na tudj racun. On se RADJA kao takva forma i nastavlja da radi ono za sta ga je evolucija pripremila. On nema izbora i nikad se nece pitati da li je moralno i eticki ispravno to sto radi.
Takodje, nije poznato da je od parazitske vrste, daljom evolucijom nastala neka druga, neparazitska vrsta, koja bi se razvijala u nekom drugom pravcu. Ovo znaci da je parazitizam CORSOKAK u evoluciji. Posle njega nema napretka. Moze se samo usavrsavati sistem parazitiranja.
Mislim da postoji analogija izmedju bioloskog parazitizma raznih zivotnih formi i pojedinacnih primera drustvenog parazitizma sapiensa. Ovo je posebno lako dokazati na primeru zivota u Srbiji.
Evo dokaza: Nivo blagostanja jedne nacije se da izmeriti kolicinom stvorene DODATNE VREDNOSTI. Poznato je da se dodatna vrednost moze stvoriti samo na jedan nacin: "Ako se energija, materija ili informacija podignu (radom) sa nizeg na visi nivo." Znaci, ako neko kopa ugalj i prenese ga do elektrane - podigao je materiju na visi nivo, ako sagori taj ugalj i pretvori ga u elektricnu energiju - podigao je energiju na visi nivo i omogucio nam njeno lakse koriscenje, a ako je neko modifikovao i usavrsio proces sagorevanja, ulozivsi znanje - onda je podigao informaciju na visi nivo. Uvek je rec o ulozenom RADU.
Avaj, svedoci smo da u Srbiji ima dosta zaposljenih inzenjera u Elektroprivredi koja je u kolapsu, pravnika zaposljenih po opsinama, sudovima i javnim institucijama a da nam je birokratija u haosu, raznih tatinih i maminih doktora zaposljenih po bolnicama a da nam je zdravstvo korumpirano iskvareno i generalno jako lose, i takvih primera ima na hiljade ...
Rec je o PARAZITIZMU. Dete zavrsi skolu na vezu i upise fakultet na vezu, koji zavrsi uz pomoc tate i mame. Zatim nadje posao na vezu i tamo nemora da radi nista korisno a svakog meseca stize plata. On nije opterecen radom, vec razmislja samo o jednoj stvari a to je kako da sto duze zadrzi polozaj, eventualno napreduje (citaj, gleda kako da ostane zakacen na domacina u nasem slucaju PORESKE OBVEZNIKE ostatka drzave). Tacno je da i parazit placa porez ali s obzirom da ne doprinosi svojim radom nista za korist domacina, on samo odlaze krajinji ishod a to je smrt domacina. PARAZIT nikada nece da ugine zbog svoje nesposobnosti da vrsi korisan rad, jer on je zaprvo veoma SPOSOBAN ali samo u delu obezbedjivanja sopstvene koristi. Kada parazit dobije dete, on nesvesno radi sve ono sto i njegovi roditelji, tj. obezbedjuje mu lagodniji zivot bez mnogo truda. I tako se ciklus ponavlja.
Vremenom se koncentracija parazita povecava na nekim mestima. Posto je uprava nase zemlje koncentrisana u Beogradu, tamo se nalaze najvaznije institucije i kapital od stecenog korisnog rada, to je razlog zasto bas tamo ima najvise parazita. Nema sumlje da se i tamo stvara dodatna vrednost, ali s obzirom da ne postoji prirodna selekcija kvaliteta vremenom ce se smanjivati njihov broj (odlazak mozgova u inostranstvo), uz istovremeno jako osipanje sposobnosti domacina da prezivi u okruzenju. Tako ce doci do otpadanja pojedinih delova domacina (juce Kosova, sutra Vojvodina, zatim redom i ostalo) do njegovog potpunog gubljenja (nestace Srbije i kao i samog pojma).
Ovo je jedan moguci scenario a svi znamo da se pantljicara leci tako sto se izbaci i zadnji PROGLOTIS (clanak) iz organizma.